Otkrijte posebne tradicije nošenja nakita koje nam dolaze sa različitih strana sveta!
Nakit se u celom svetu nosi kao ukras, prikaz društvenog statusa, bogatstva i kao odraz verovanja i ličnog stila. Ovaj nakit ima posebnu priču i poreklo koje se vezuje za jedinstvene običaje i tradicije.
Irski Claddagh prsten: oživljavanje tradicije
Ljubav, vernost i prijateljstvo – claddagh prsten svojim ljupkim oblikom simbolizuje ove vrednosti na veoma poseban način. Ovo prstenje pravi se u obliku ruku (prijateljstvo) koje zajedno drže srce (ljubav), a na srce je postavljena kruna – simbol odanosti.
Smatra se da se ovaj tradicionalni irski nakit prvi put kovao u istoimenom, malom ribarskom selu tokom 17. veka, a prema predanju, dizajn za ovaj prsten osmislio je Ričard Džojs; njega su alžirski gusari uhvatili i prodali u ropstvo kovaču, od koga je naučio zanat. Dok je bio u zarobljeništvu napravio je ovaj prsten, i poneo ga sa sobom nazad u rodni Galway kraj sela Claddagh po oslobađanju. Njegovi inicijali urezani su u jedan od najstarijih claddagh prstenova koji su očuvani do danas.
U dvadesetom veku ovo prstenje doživelo je ogromnu popularnost, kao simbol irskog nacionalnog identiteta i njegovog ponovnog buđenja. Irska dijaspora ga čuva u porodici, i prenosi se među članovima porodice.
Prema jednom zapisanom običaju, majke ga poklanjaju kćerkama, a nosi se da prikaže status veze:
- na desnoj ruci, srce okrenuto ka prstima – devojka je slobodna;
- na desnoj ruce, srce okrenuto ka zglobu – devojka je u vezi;
- na levoj ruci, srce ka prstima – devojka je verena;
- na levoj ruci, srce ka zglobu – devojka je udata.
Viktorijanski nakit za ožalošćene
Za ljubav, dobru sreću i napredak – ali i kao simbol žalosti; nakit je u doba vladavine kraljice Viktorije u Engleskoj imao ulogu i u čuvanju uspomene na preminule voljene osobe, i išao je uz poseban kodeks ponašanja u vreme žalosti, naročito strog za žene.
Sama kraljica je nakon smrti svog pokojnog supruga princa Alberta do kraja života ostala u crnini, i nosila je nakit koji je čuvao uspomenu na njega – najčešće je to bio medaljon sa pramenom njegove kose.
Kosa je bila čest motiv u ovom nakitu: tipično se čuvala jedna lokna, ili pramen, a neki primeri su išli dalje, pa su se od kose čvrsto uplitale i duže niske, za narukvice.
Što je porodica bila bogatija, to su se plemenitiji materijali koristili u izradi nakita: dijamanata na prstenju nije bilo mnogo, a pravili su se od zlata, srebra, crne keramike i fosilizovanih, crnih materijala iz prirode. Mnogi su bili oslikani romantičnim ali sumornim motivima poput anđela, ptica, žalosne vrbe i kostura, a citati su se mogli urezivati sa obe strane prstena.
Indijski svadbeni nakit: da prizove sreću nevesti
Zahvaljujući popularnim serijama, šira masa ljudi imala je priliku da se uveri u raskošan, spektakularan nakit koji nose Indijke, ako to već nije primećeno u Bolivudskoj filmskoj produkciji.
Crveno i zlatno čine dominantan kolorit, a mlade su u Indiji okićene od glave do pete – doslovno! Svaki deo tela posebno je dekorisan, a posebno se ističe nakit za glavu – tu je:
– Tikka – kratak dekorativni lančić koji ide duž razdeljka sa priveskom koji visi na vrhu čela;
– Matha Patti – za mlade obavezan dodatak koji ide uz Tikka – u i ide uz kosu, u gornjem delu čela; gošće na svadbi ga nose bez Tikka – e, sa malim minđušama i bez ogrlice.
Pored toga, poseban dodatak je i Nath – krupna, ukrašena alka za nos sa lančićem koji se pruža preko obraza i kači u kosu.
Sav nakit se mora nositi u neparnom broju (da se ne bi „izbaksuziralo”), i simbol je prosperiteta i zaštite za mladino domaćinstvo, kao i zvaničan obred njenog prelaska u zrelo doba i ulogu supruge.
U današnje vreme, nakit nosimo da prikažemo vedrije i veselije motive, a najlepši običaj koji se očuvao jeste poklanjanje i nošenje posebnog vereničkog prstena, simbola vernosti i ljubavi koja traje.
Najlepše vereničko prstenje možete otkriti u Personal ponudi – jer kada birate nakit, birajte kvalitet koji će zaista dugo trajati!