Da li Vas zanima kako nastaje jedan od najlepših dragulja na svetu? Dijamant je jedan najvrednijih i najomiljenijih ukrasa koji se koristi pri pravljenju predivnih komada nakita, a takođe i najtvrđi dragi kamen na svetu.

Do trenutka kada ugledate savršen dragulj na divnom prstenu koji će krasiti Vašu ruku ili ruku drage osobe, od trenutka kad se taj dragulj formirao, proces je veoma dug, a u ovom tekstu ćete saznati kako nastaje dijamant i kako on izgleda od samog začetka, pa do trenutka kad je izložen u Vašoj omiljenoj zlatari.

Kako se formiraju dijamanti?

Da bi se formirao dijamant, potrebne su temperature od preko 1000 stepeni Celzijusa, i pritisak od preko 300000 kg/m2, a jedino u blizini zemljinog jezgra postoje takvi uslovi, preko 160 km ispod površine zemlje.

Ova ekstremna temperatura i pritisak potrebni su da bi se formirao grafit, odnosno kristalni ugljenik, koji je osnova dijamanta na atomskom nivou. Molekularna struktura grafita je u osnovi heksagonalna, a pod uticajem visokog pritiska i temperature pretvara se u trougaonu, što je osnovna molekularna struktura dijamanta.

Pošto se dijamanti formiraju toliko duboko ispod zemljine kore, postavlja se pitanje kako smo uopšte u stanju da dopremo do rude dijamanta, i da je obrađujemo?

Majka priroda se postarala i za to – njoj treba da zahvalimo za mogućnost iskopavanja ovog kvalitetnog dragog kamena.

Način na koji dijamanti dospevaju bliže površini, koji nam omogućava da dopremo do njih, je putem erupcija podzemnih vulkana. Vrhovi podzemnih vulkana nalaze se ispod zemlje na dubini 3 puta većoj od visine nadzemnih vulkana. Visok nivo magnezijuma i ugljen-dioksida primorava magmu da izađe na površinu, i rezultat je žestoka erupcija.

Koje metode iskopavanja dijamanata postoje?

Rudnici dijamanata i samo kopanje dijamanata predstavlja proces koji zahteva veliku količinu ulaganja, resursa i vremena od strane kompanija koje poseduju ovakve rudnike.

Uz svu naprednu nauku i tehnologiju ovog doba, proces dobijanja dijamanata od kojih se pravi najlepši nakit  je i dalje izuzetno pipav i zahtevan, a evo i nekoliko uobičajenih metoda pomoću kojih se sirovi dijamanti vade iz zemlje.

Dijamantske žile

Pre nego što se započne sa rudarenjem, neophodno je prvo locirati izvor dijamanata, tj. žile u kojima se nalaze. Kada se pronađu žile i proceni da će rudarenje na tom mestu biti profitabilno, postavlja se konstrukcija koja služi za iskopavanje žila sa rudom, pri čemu se vade velike količine zemlje.

Da bi kopanje bilo što efikasnije, obično se sirova stena i zemlja ne obrađuju i ne kontrolišu na licu mesta. Umesto toga, transportuju se u posebna postrojenja gde se ruda obrađuje i gde se izdvajaju sirovi dijamanti.

U zavisnosti od toga koliko je rudno nalazište bogato, može se desiti da nekoliko tona rude bude prosejano samo da bi se dobila vrednost dragulja od jednog karata! Čak i nakon što se izvrši izdvajanje sirovog dijamanta, proces je daleko od završenog.

Sirovi dijamanti se prvo sortiraju po kategorijama u zavisnosti od kvaliteta i ocenjuju se prema posebnim standardima industrije. Nakon toga, sirovi dijamanti se prodaju kako bi bili brušeni, polirani i stavljeni u prodaju kao finalni proizvod.

Aluvijalno rudarenje

Aluvijalno rudarenje odnosi se na vađenje rude iz sekundarnih depozita, nanosa koje su stvorile podzemne vode, reke ili potoci, a koji se mogu nalaziti na obalama reka, plažama ili čak na lokacijama daleko od obale.

Ova vrsta rudarenja uključuje izgradnju zidova – pravljenje blokada i skretanje ili isušivanje rečnog toka, kako bi iskopavanje moglo normalno da teče. Kada je rečno korito ispražnjeno, buldožeri mogu da stupe na scenu.

Druga vrsta aluvijalnog rudarenja je prosejavanje rečnog mulja, što traje mnogo duže od standardnog procesa, budući da se koristi mnogo slabija tehnologija. Prednost je što naknadno obrađivanje traje mnogo kraće, zato što se ruda nalazi i ispira na licu mesta.

Brušenje dijamanta za blistavu završnicu

Brušenje  dijamanta je proces koji je zapravo odgovoran za neprevaziđeni izgled koji mami uzdahe i simboliše luksuz. Brušenje dijamanta obavlja isključivo ekspert sa dovoljno znanja i iskustva, kao i sa potrebnom opremom i alatima, budući da svaki korak utiče na izgled finalnog produkta.

Pošto su dijamanti među najtvrđim materijalima na svetu, samo dijamant se može koristiti za brušenje drugog dijamanta. Druga alternativa su laseri, ali oni su uglavnom ograničeni na cepanje ili razdvanjanje, a ne na obradu.

Sam proces obuhvata korake od planiranja, cepanja, brušenja, poliranja i provere. Planiranje uglavnom oduzima najviše vremena zbog toga što upravo ovaj korak određuje punu vrednost finalnog proizvoda.

Oblik dijamanta se određuje preko specijalnog kompjuterskog softvera koji obavlja 3D modeliranje, koje služi da mapira najbolje moguće oblike određenog dijamanta, kako bi se otpad sveo na najmanju meru a dijamant dobio najbolji mogući izgled.

Cepanje podrazumeva razdvajanje sirovog komada na pojedinačne delove, koji se posle zasebno obrađuju, a nakon toga se obavlja brušenje dijamanta koje služi da zaobli komade. Sledeća faza je formiranje glatkih i reflektujućih površina dijamanta, nakon čega ide završni korak obrade – poliranje.

Kada se cela procedura obrade dijamanta obavi, na red dolazi inspekcija, kako se bi se osiguralo da finalni proizvod ispunjava sve standarde kvaliteta koje je odredio proizvođač. U slučaju da ne prođe kontrolu kvaliteta, dijamant se vraća na poliranje i dodatno obrađuje i doteruje. Nakon ovog dugog procesa, uvek je poželjno primenjivati preporučene metode održavanja dragog kamenja, ne bi li dijamant dugovečno izgledao kao prvog dana.

Kada budete kupovali ili nosili nakit ukrašen dijamantima, bićete svesni truda, rada, kreativnosti, ali i ljubavi potrebne da bi samo jedan dijamant ugledao svetlost dana i našao put do Vas ili Vaših dragih osoba u vidu super poklona.